Arktička lisica(Alopex lagopus)...=DD

DULJINA:53-55 cm
REP: 30 cm
MASA: 44 kg
RASPROSTRANJENOST: Sjeverna Kanada, Aljaska,Grenland,Sjeverna Europa,Sjeverna Azija.

 STATUS: česta
DRUŠTVENA ZAJEDNICA:skupina
DLAKAV ZAMOTULJAK
Sjeverna lisica ima male uši,tupastu njušku te kratke noge i rep,jer na tim djelovima najviše gubi toplinu.Svi djelovi tijela,osim nosa,prekriveni su gustim krznom.
LJETNO KRZNO 
Krzno sjeverne lisice ljeti je upola tenje  nego zimi,a unutarnji sloj krzna više je nego upola tanji.Bijelom tipu životinja boja se mijenja u sivosmeđudo sivu s gornje te sivu s donje strane tijela,dok plavi tip dobiva više smeđe tamnije krzno.


 




 

 

Lisica(Vulpes vulpes)...=DD

DULJINA: 58-90 cm
REP: 34-49 cm
MASA: 3-11 kg
RASPROSTRANJENOST: Arktik,Sjeverna Amerika,Europa,Azija Sjeverna Afrika,Australija
DRUŠTVENA ZAJEDNICA: par
STATUS:česta
RAZNOLIKA PREHRANA: Na travnjacima ili poljoprivrednim površinama velik dip lisičine prehrane sastoji se od dvojezubaca,pogotovo kunića i mladih zečeva.Lisica se prikrada plijenu,potom pojuri da bi uhvatila žrtvu prije nego što se skrije u brlog(kunić) ili pobjegne(zec).Plijen nosi na skriveno mjesto držeći  ga u zubima  te ga ondje u miru jede.Lisica se hrani i kornjašima,kolutićavcima,žabama,pticama,jajima,miševima, voluharicama,plodovima,strvinom i otpacima-gotovo svime što je jestivo.
NIJE UVIJEK RIĐA
Boja krzna kreće se od sivkaste ili hrđastocrvenedo narančaste.Stražnji dijelovi ušiju,donja strana nogu i stopala mogu biti crni.Rep ima svijetao vrh.Pojavljuju se i potpuno crni ili srebrnkastobijeli oblici.Imaju čupav rep.

TRAG LISICE 

                                                                                DUŽINA 5cm,ŠIRINA 3-4 cm

 

 

Xoloitzcuintle - Mexican Hairless Dog (Meksički golokoži pas)...=DD

Zemlja porijekla:
Meksiko

Namjena:
Pas čuvar i kućni ljubimac.

Veličina:
Uzgaja se u dvije veličine: jedni su visoki 25 - 33 cm, a drugi 35 - 56 cm.

Dlaka:
Ova Pasmina nema dlake, osim kratkog čuperka na vrhu glave i duže dlake na vrhu repa. Koža mu je različitih boja, uključujući crnu, slonovski - sivu, tamno brončanu, te sivo - crnu.

Njega:
Činjenica da nemaju dlaku, ne znači da njihovoj koži nije potrebna njega. Kožu morate maksi­malno zaštititi, kako ne bi dobio opekline od sunca.
Vlasnici pasa za izložbe redovito trljaju kožu kremama za peeling (inače namijenjene ljudi­ma), kako bi odstranili mrtve stanice i omekšali kožu.
Važno je da koža bude podatna i glatka, te za­štićena od isušivanja. U tu svrhu postoje odlič­ne kreme i losioni. Povremeno mu istrljajte kožu uljem.

Narav:
Vrlo su osjećajni prema sebi bliskim ljudima i vole djecu.
Ovi su psi inteligentni, miroljubivi i otmjeni i izuzetno prilagodljivi.

Odgoj:
Meksičkog golokožnog psa nije teško odgojiti.

Socijalno ponašanje:
Ovi upadljivi psi u pravilu se dobro slažu s dru­gim psima, svim kućnim životinjama i djecom.

Vježbanje:
Nije im potrebno mnogo kretanja. Bit će sasvim zadovoljni ako im redovito pružite priliku da se iskaču i naigraju.
Vole pratiti gospodara vezani na uzici, ma kuda on išao.

Napomena:
Meksički goli pas je izuzetno rijedak i poseban pas, za kojega bi bilo dobro da je poznatiji, te da postoji više entuzijasta koji bi spriječili da ova pasmina izumre.

Pingvini...

Pingvini su grupa ptica koje ne mogu letjeti a žive na južnoj hemisferi. To je jedina porodica unutar reda Sphenisciformes koji je dio podklase ptica Neognathae.
Smatra se vjerojatnim, da su im, razvojno gledano, sestrinske grupe plijenori (Gaviiformes) i bubnjevke (Procellariiformes).
Vrlo ih je lako razlikovati od svih ostalih ptica. Izvrsno su se prilagodile životu u moru a djelomično i ekstremno hladnim područjima zemlje.

Anatomija i izgled                                                         Razlike u veličini i težini raznih vrsta pingvina su značajne, no građa tijela i perja je, suprotno tome, unutar porodice vrlo homogeno.

Veličina i težina                                           Patuljasti pingvin (Eudyptula minor) naraste samo do 30 cm a težak je najviše 1-1,5 kg, dok su carski pingvini (Aptenodytes forsteri) svojom dužinom tijela do 1,10 m i težinom do čak 40 kilograma među najvećim članovima podklase Neognathea. Ta razlika u veličini objašnjava se Bergmannovim pravilom i upravo se pingvini najčešće navode kao primjer tog pravila. Većina vrsta je samo neznatno teža od težine vode koju istiskuju svojim tijelom, pa im je zbog toga relativno lako roniti.

Građa 

Zbijeno tijelo s uskim ali snažnim perajama u koje su im se preoblikovala krila čini ih vrlo dobro prilagođenim životu u vodi.

Humboltov pingvin

Za razliku od drugih ptica koje ne lete (nojevke), pingvini imaju na grudnoj kosti izraženo visoko oblikovan greben na koji se veže snažna letna muskulatura. Za razliku od letenja zrakom, zbog većeg otpora vode kod plivanja pod vodom potrebno je jednako toliko energije za spuštanje kao i za podizanje krila. Radi toga imaju pingvini veću površinu lopatica od svih drugih ptica, jer se na nju "prihvaćaju" mišići koji pokreću krila. Kosti nadlaktice i podlaktice su u laktu kruto srašteni u ravnoj crti što perajama daje veću čvrstoću. Kosti, koje su inače kod ptica šuplje, kod pingvina su guste i teške jer im nije potrebno smanjenje težine radi letenja, a cjevaste kosti su im ispunjene gustom, uljevitom koštanom srži.
Bedrene kosti su vrlo kratke, zglobovi koljena kruti a noge jako pomaknute prema natrag što uzrokuje njihov neobičan, uspravan hod na kopnu. Stopala na kojima imaju plivaće kožice su relativno kratka, pa ptice na kopnu stoje na petama pri čemu im kruta repna pera služe kao potporanj. Rep im je vrlo smanjen. Kod drugih ptica koje rone, rep služi kao "kormilo", dok su kod pingvina tu ulogu preuzele noge.
Većina pingvina nema dugačak kljun, ali je zato vrlo snažan. Izuzetak su veliki pingvini (Aptenodytes), čiji je kljun, vjerovatno zbog prilagođavanja na plijen koji su brze ribe, dugačak, vitak i lagano savijen prema dolje.

Reguliranje topline 

U svom okolišu su pingvini izloženi dijelom ekstremnim klimatskim uvjetima. Tome su se prilagodili raznim anatomskim osobinama.
Za toplinsku izolaciju imaju prvo i do tri centimetra debeli sloj masnoće iznad koje su složena tri reda vodonepropusnog, gusto međusobno prepletenog i po cijelom tijelu ravnomjerno raspoređenog perja. Dijelova kože na kojem ne raste perje, Apterin, koje imaju gotovo sve druge ptice, pingvini uopće nemaju. Jedini izuzetak su neke tropske vrste koje nemaju perje na licu. Zrak koji se zadržava u slojevima perja također efikasno služi u vodi za sprečavanje gubitka topline.
Pored toga, pingvini imaju vrlo dobro razvijen sistem "prijenosa topline" u perajama i nogama. Arterijska krv koja dolazi u ekstremitete velikim dijelom prenosi toplinu na venoznu krv koja se iz njih ohlađena vraća prema tijelu i grije ju prije nego što uđe, tako da se gubitak topline smanjuje na minimum.
S druge strane, što možda iznenađuje, neke vrste koje su se udomaćile u tropskim vodama, imaju problema s pregrijavanjem. Kako bi to spriječili, razvili su peraje koje u odnosu na tijelo imaju veču površinu nego kod drugih vrsta kako bi se povečala površina preko koje se može rashladiti krv. Osim toga, neke vrste nemaju perje na licu, tako da se brže rashlade u sjeni koju aktivno traže.

Perje [uredi]

Stijenski pingvin (Eudyptes chrysocome)

Boja perja kod gotovo svih vrsta je na leđnoj strani tamno plavosivo koje se preljeva u crno, dok im je boja s donje, trbušne strane bijela. Smatra se, da im je boja takva, kako bi se pri pogledu odozgo stopili s tamnom bojom dubokog mora, dok su s trbušne strane bijeli, kako bi pri pogledu odozdo prema gore odakle dopire i svjetlost, ponovo bili manje uočljivi u odnosu na osvijetljenu vodu. Gotovo svi pingvini iz potporodice Eudyptes imaju na glavi narandžasto-žuti ukras koji je vrlo upadljiv. Mlade životinje su uglavnom pokrivene jednobojnim paperjem, sivim ili smeđim, a samo neke vrste imaju bijele bokove i trbuh.
Najčešće nakon sezone gniježđenja i podizanja mladunaca, kod pingvina nastupa mitarenje, zamjena perja. U tom razdoblju, koje, ovisno o vrsti može trajati od dva do šest tjedana, ptice troše svoje masne rezerve dvostruko brže nego ranije. Kod vrsta Pygoscelis papua i galapagoških (Spheniscus mendiculus) razdoblje mitarenja nije određeno i može biti u bilo koje vrijeme između dvije sezone gniježđenja. Ptice koje se ne gnijezde, obično se mitare ranije nego oni pripadnici iste vrste koji se gnijezde.

Vid i sluh 

Oči pingvina su građene da omoguće oštar vid pod vodom. Rožnica im je ekstremno ravna, tako da su ptice na kopnu lagano kratkovidne. Kod vrsta koje duboko rone, kao što su carski pingvini, su osim toga pupile krajnje rastezljive tako da se oči mogu vrlo brzo prilagoditi na različitu količinu svjetlosti prisutnu na površini vode, pa zatim na stotinjak metara dubine. Prema sastavu pigmenta se smatra da pingvini bolje vide u plavom nego u crvenom dijelu svjetlosnog spektra, te da vjerovatno vide i ultraljubičasto svjetlo. Kako se crveni dio svjetlosnog spektra filtrira i gubi već u gornjim sloju vode, ovo svojstvo se može razumjeti kao evolucijska prilagodba uvjetima života pingvina.
Kao većina drugih ptica, niti pingvini nemaju vanjskih struktura uha. Kod ronjenja, posebno snažna pera ih vodonepropusno zatvaraju. Kod velikih pingvina je osim toga rub vanjskog uha tako povećan, da se može zatvoriti i tako zaštititi unutrašnje i srednje uho od oštećenja do kojih može dovesti pritisak kod ronjenja na veće dubine.
Pingini se na kopnu međusobno sporazumijevaju glasanjem zvukovima koji podsjećaju na zvuk trube. Neki puštaju glasove poput magarećeg revenja, pa se jedna vrsta i zove magareći pingvin. Međutim, pod vodom pingvini ne puštaju glasove. Nije jasno, da li se ne glasaju da ne upozore grabežljivce na svoju prisutnost, ili kako ne bi prestrašili potencijalnu lovinu.

Rasprostranjenost 

Pingvini žive u otvorenim morima južne hemisfere. Naročito su česti u obalnim vodama Antarktika, Novog Zelanda, južne Australije, Južne Afrike, Falklandima smještenim ispred istočnih obala Južne Amerike ali i na zapadnoj obali sve do Perua kao i na Galapagoškim ostrvima u blizini ekvatora. Kako pingvini vole hladnije predjele, u tropskim područjima se pojavljuju samo ako postoje hladne morske struje. To je slučaj s Humboldtovom strujom uz zapadnu obalu Južne Amerike i kao i s Benguelskom strujom duž zapadne obale Afrike koja dopire sve do ekvatora.
Većina vrsta živi između 45. i 60. stepena južne geografske širine. Najveći broj jedinki živi uz Antarktik i na obližnjim ostrvima.

Životni okoliš 

Pravi životni prostor pingvina je otvoreno more, čemu su izvanredno prilagođeni. Na kopno dolaze samo radi gniježdenja. Tu žive na stjenovitim obalama južnih kontinenata, hladnim šumamasubtropskim pješčanim plažama, područjima ohlađene lave na kojima gotovo uopće nema vegetacije, subantarktičkim travnjacima ali čak i na ledu Antarktika. Dok tropske vrste ostaju na svom području, druge vrste odlaze i više stotina kilometara daleko od oceana kako bi došle u područja gdje legu mladunce. umjerenih područja,

Pudl...=DD

PUDL

Podrijetlo i povijest:

   Pudl svoje porijeklo vuče iz drevne porodice pasa za vodu. Kao mjesto nastanka ove pamine u doba srednjeg vijeka navodi se jug Europe, a od tog perioda pasmina se proširila diljem cijele Europe. Standardni srednji pudl koristio se kao retriver, ali i kao cirkuski pas, pa su širenju pasmine pomogle i cirkuske grupe. Manje vrste pudli razvile su se iz srednjeg pudla, uzgojem i miješanjem sa drugim toy pasminama.

    Smatra se da su ili Njemačka ili Rusija stvarne zemlje porijekla ove pasmine, iako je Francuska najzaslužnija za popularizaciju pasmine, pa je danas pudl nacionalni pas Francuske. U Francuskoj je pudl poznat pod imenom 'caniche' izvedenom iz francuske riječi za patku. Naziv 'pudl' proizašao je iz njemačke riječi 'pudel' što znači pljusnuti u vodu. Osim što je pasmina korištena kao lovački pas za vodu i retriver, pokazala se korisnom i u ratu, cirkusima, pa čak i kao pas za pronalaženje tartufa. Toy pudl bio je popularan kao dvorski pas u doba Louis XVI.

  Podatna dlaka koja ne propušta vodu je doduše otežavala plivanje tako da su lovci rezali dlaku na stražnjim nogama. Psima su vezali repić na glavi sa mašnama raznih boja kako bi lovci mogli razlikovati svoje pse u vodi.

   Danas je pudl jedna od najrasprostranjenijih i najpopularniji pasmina na svijetu.

Narav:

  Pudl je vrlo prijateljske naravi, uvijek željan ugoditi svom vlasniku. Vrlo su inteligetni i prilagodljlivi tako da lagano i brzo uče. Ovaj pas je vjeran i aktivan, uživa u igrama, te voli izvoditi različite vještine (sa lopticama, agility...).

Karakteristike pasmine:

  Postoje 4 vrste pudla ? veliki, standardni, minijaturni i toy, čiji se standardi ne razlikuju osim po pitanju visine. Pudl je četvrtaste, kompaktne i mišićave građe, prepoznatljivog ponosnog držanja i živahnog, nesputanog kretanja. Glava je dugačka i izraženih linija. Oči su tamne i bademastog oblika, a uši duge, nisko nasađene i padaju niz obraze. Rep se obično kupira, no može biti ostavljen u prirodnoj dužini.

  Karakteristika pudla je naravno njihova gusta i vunasta dlaka koja se ne linja već šiša (na nekoliko načina i stilova: Lion Clip-lavlja frizura, Modern Clip, English Saddle Clip-englesko sedlo). Postoje 2 tipa dlake ? kovrčava i upredena (nešto poput dreadlocks-a, ali ovaj tip dlake je puno rijeđi). Dlaka može biti raznih boja: apricot (boja marelice), crna, bijela, srebrna, smeđa, ali boja mora biti ujednačena, bez primjesa drugih boja.

Briga:

   Pasmina se ne linja, ali je potrebno svakodnevno češljanje (po mogućnosti sa metalnom četkom) i šišanje svakih 6 tjedana. Dlaku iz ušiju treba čupati i redovito čistiti uši jer je pasmina sklona infekcijama uha. Dlaka je bez mirisa, ali se psa treba kupati jedanput mjesečno.



   To je živahan pas, ali ne zahtjeva angažiranije šetanje, dovoljne su mu redovite šetnje.

   Pudl je dugog životnog vijeka, čak do 15 godina. Druželjebive je naravi pa mu je potrebno ljudsko društvo.

   Manjim vrstama pudla ? toy i minijaturni treba obratiti nešto više pažnje jer su skloni skakanju sa namještaja, pa na taj način mogu ozljediti noge.

Obiteljski život:

  Pudl je idealni obiteljski ljubimac zahvaljujući svojoj stabilnoj i prijateljskoj naravi. Kako se ne linja pogodan je i za ljude koji su alergični na pse. Prilagođen je životu u stanu, pa se ne smije držati vani, na lancu. Pokazao se i kao dobar pas čuvar koji na opasnost upozorava lavežom. Pudl se dobro slaže sa djecom i drugim kućnim ljubimcima. Ipak, ukoliko imate minijaturnog ili toy pudla upozorite djecu da budu nježna sa psom jer su jako krhke građe pa bi grublja igra mogla imati neželjene posljedice po psa. Potrebna mu je pažnja i društvo ljudi stoga ga ne smijete zapustiti i zanemarivati, jer je pudl vrlo osjećajne naravi.

Saarloos Wolfhound - Saarloos Wolfdog (Saarluov vučji pas)

Originalni naziv rase: SAARLOOS WOLFHOUND

Zemlja porjekla: NIZOZEMSKA

Namjena:
Kućni pas

Veličina:
Visina mužjaka iznosi 65 - 75 cm, visina ženke 60 - 70 cm.

Dlaka:
Dlaka je kratka i gusta, sive boje, male bijele oznake su dozvoljene.

  Njega:
Dlaka ovog psa se održava vrlo jednostavno. Redovno češljanje i čišćenje ušiju od suvišnih dlaka je dovoljno.

Narav:
Ovaj pas je inteligentan, oprezan, pažljiv, drag i privržen.
Ima vrlo dobar osjet njuha, strpljiv je s djecom, laje malo i pari se jedanput godišnje.

Odgoj:
Ukoliko želite da ovaj pas odraste harmonično morate početi vrlo rano s njegovom socijalizacijom, najbolje već prije desetog tjedna života. Za vrijeme socijalizacije trebali biste suočili svog psa na pozitivan način s najrazličitijim situacijama, ljudima i životinjama.
Saarloos nauči svoje naredbe ali ne očekujte od njega bezuvjetnu poslušnost.

Socijalno ponašanje:
Ovaj pas je vrlo društven i u normalnim okolnostima nema nikakvih problema s drugim psima, djecom i kućnim životinjama. Morate ga međutim vrlo rano suočiti s raznim situacijama, životinjama i ljudima.
Prema strancima i novim nepoznatim situacijama su sumnjičavi i oprezni. S druge strane su vrlo tvrdoglavi i nisu pogodni za ispit službenog psa.
Ovi psi trebaju izuzetno čvrstog vodiča koji će im najbolje moći dočarati neku vrstu atmosfere čopora. Saarloos psi se mogu dobro odgojiti uz strpljenje, mirnoću i dovoljno vremena.

Vježbanje:
Ovaj pas posjeduje prosječni nagon za kretnjom. Ako nekada nemate vremena za dulju šetnju, on će se bez problema prilagoditi situaciji.

Napomena:
Saarloos vučji psi su zdravi psi koji mogu doživjeti duboku starost - trinaest ili četrnaest godina. Godine 1930. je Leendert Saarloos, student genetike, križao u suradnji s nizozemskim zoološkim vrtom jednu vučicu s njemačkim ovčarom. Ova pasmina priznata je 1975.

Dogo Argentino (Argentinska Doga)...=DD

ZEMLJA PODRIJETLA
Argentina

NAMJENA
Lovački pas na veliku divljač

VELIČINA
Visina u grebenu iznosi između 60 i 65 cm.
Te4žina ne bi smjela biti veća od 40 i 45 kg.

DLAKA
Dlaka argentinske doge je kratka,gusta i čvrsta.
Potpuno je bijele boje,dozvoljena je samo mala crna pjega na glavi.

NARAV
Argentinska doga ima hrabar i temperamentan pas.Malo laje,posjeduje veliku izdržljivost i izuzetno je vjeran gospodaru i njegovoj obitelji.
Ovaj pas ima izuzetno razvijen instikt za lov.

ODGOJ
Ovi psi sigurno nisu za početnike.Treba je nagraditi kada učini nešto dobro ,a kažnjavati samo podizanjem glasa.
Suviše strogi odgoj uz zatvaranje u prestarnicu probudio bi agresivne predispozicije ovog psa.

SOCIJALNO PONAŠANJE
Argentinska doga se u pravilu dobro slaže s djecom unatč tome što nekada djeluje žestoko.Kontkat s mačkama i drugim kućnim životinjama nije moguć,ali se ne preporučuje držat ih zajedno.

NAPOMENA
Kod ove pasmine može se pojaviti gluhoća zato štenad kupujte samo kod povjerenog uzgajatelja.




Argentinska doga kupiranih ušiju(slika gore)        Argentinska doga nekupiranih ušiju(slika dolje)